Ivo Loborec, predsjednik Županijske organizacije UHDDR-a

O djelovanju hrvatskih dragovoljaca iz Varazdinske zupanije govori Ivo Loborec, predsjednik Zupanijske organizacije UHDDR-a, koji se osvrnuo i na probleme s kojima se hrvatski ratni veterani i dragovoljci Domovinskog rata susrecu u svakodnevnom zivotu.

- Koristim priliku da i na ovaj nacin ogradim udrugu kojoj sam na celu, a i sebe osobno, od postupaka i radnji novonastale Stranke hrvatskih branitelja. Zelim posebno napomenuti da ljudi iz te i takvih stranaka sigurno ne zele dobro hrvatskih braniteljima i istinskim domoljubima.
- Hrvatskim braniteljima ni do 2000. godine nisu cvale ruze, iako su HDZ-ove Vlade nastojale rijesiti dio problema braniteljske populacije. No, sigurno je kako se za branitelje moglo uciniti vise.

Na zalost, dolaskom nove vlasti nakon 3. sijecnja 2000. godine zapocela je svojevrsna haranga na branitelje, posebno u medijima, gdje nas se proglasavalo laznim braniteljima i laznim invalidima, govorilo se s preuvelicavanjem o nasim navodnim povlasticama.
Braniteljske udruge pokusale su u niz navrata stupiti u kontakt s tada novim ministrom hrvatskih branitelja Ivicom Pancicem, ali nismo uspijevali uspostaviti normalni dijalog u kojem bismo iznijeli stvarne probleme branitelja i nacine kako bi se oni mogli rijesiti.
Odmah zelim jasno reci da branitelji nikada nisu bili protiv revizija statusa branitelja odnosno, hrvatskih ratnih vojnih invalida. Upravo je u nasem interesu da se napravi postena revizija te da branitelji ili invalidi koji su svoj status i odredene povlastice stekli nezasluzeno odgovaraju i da nezasluzeno vrate.
Status branitelja ne moze imati netko koji je cijeli Domovinski rat sjedio u kancelariji ili radio u kuhinji jer u zakonu jasno pise kako je branitelj onaj koji je organizirano sudjelovao u postrojbama na bojistu i mi smo se cijelo vrijeme zalagali da se postuje ta zakonska odredba te da se konacno prekine ta hajka na nas branitelje. Nikada se vise ne smije ponoviti “slucaj Bestek” - covjek je proglasen laznim vojnim invalidom, a u ratu je izgubio nogu - istaknuo je Ivo Loborec, dragovoljac Domovinskog rata od 1990. godine i jedan od ratnih zapovjednika varazdinskih “Roda”, Specijalne jedinice policije PU varazdinske.

“Mi sami najbolje znamo tko su pravi branitelji”
- Jesu li, dakle, branitelji spremni pomoci u mogucoj novoj reviziji njihova statusa?
- Mi smo spremni, ukoliko Ministarstvo hrvatskih branitelja s novim ministrom to bude od nas trazilo, pomoci u reviziji jer upravo mi, na terenu, najbolje znamo tko su pravi branitelji, odnosno invalidi Domovinskog rata. Mi znamo tko je ranjen na bojistu, a tko je status hrvatskog ratnog vojnog invalida stekao na sumnjiv nacin, kao posljedicu prometne nesrece ili nekih ranijih ozljeda.
Glavni kriterij pri reviziji mora postati sudjelovanje u ratnim operacijama te potvrda o ranjavanju. Ljudi su se, na zalost, snalazili na razne nacine i mi ne bjezimo od cinjenice da medu nama ima i onih koji su status HRVI stekli na sumnjiv nacin. Mi moramo konacno doci do stvarnog broja hrvatskih branitelja.
Nedopustivo je da jedan ministar govori o brojci od 300 tisuca branitelja, drugi o 400 tisuca, spominje se i brojka od 250 tisuca, a cak se i licitira s brojkom od samo 3 tisuce branitelja dragovoljaca.
Dokazivati status branitelja na osnovi iskaza dvaju svjedoka podsjeca me na prosla vremena kada se na taj nacin dokazivalo clanstvo u SUBNOR-u.
Nadamo se da ce novi ministar hrvatskih branitelja prihvatiti nase sugestije te da cemo konacno krenuti pravim putem u rasciscavanje ovih problema, koji ponajprije stete upravo hrvatskim braniteljima i hrvatskim ratnim vojnim invalidima.
- Ovih je dana aktualno osnivanje Fonda hrvatskih branitelja. Drzite li da je to jedan od nacina na koji se moze poboljsati materijalni status hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata?
- U portfelju Fonda hrvatskih branitelja su dionice triju najvecih hrvatskih tvrtki, odnosno udjeli od sedam posto Ine, Hrvatskog telekoma i HEP-a.
Rijec je o solidnim tvrtkama koje bi trebale i u buducnosti osiguravati solidan prinos, zahvaljujuci kojem ce rasti i vrijednost ovog fonda. To je dobar put jer ce sada branitelji dobivati jednak iznos, naravno, razmjerno vremenu koje su proveli u ratu, a ne, kao u ranijim slucajevima, kada su branitelji dobivali dionice uglavnom losih poduzeca, pa su neki proslo bolje, a drugi losije. No, s druge strane, mnogi bi branitelji svojim novcem zeljeli odmah raspolagati. Nadamo se da ce u sljedece tri godine vrijednost Fonda rasti te da ce branitelji dobivati dividendu sukladno kapitalnom prinosu koji ce Fond ostvarivati. Nakon tri godine svaki ce branitelj moci odluciti hoce li svoje dionice ostaviti u Fondu ili ce njima samostalno raspolagati.
Dobro je i sto ce dio prinosa Fonda ici i za skolovanje djece branitelja.
- Koje biste probleme s kojima se susrecu branitelji i invalidi u Varazdinskoj zupaniji posebno istaknuli? - U Varazdinskoj zupaniji situacija je nesto bolja nego u drugim zupanijama koje su bile zahvacene ratnim operacijama. Ovdje je ipak vecina invalida zbrinuta, no odmah moram reci kako je, na primjer, posljednja grupa koja je “dobila” stanove u “famoznoj” Harambasicevoj zapravo “dobila” stanove trece kategorije, u kojima su stolarija, kupaonske plocice i instalacije u losem stanju. A ljudi ce te stanove placati sljedecih trideset godina. Zato ne mozemo govoriti da su oni te stanove dobili. To je jos jedna fama koja se sirila u medijima. Nije istina da su branitelji stanove dobili - braniteljima je dodijeljen stan samo ukoliko je bio kreditno sposoban i on kredit za stan otplacuje na rok od trideset godina, a prema stupnju invalidnosti u dijelu uziva popust. Znaci, ukoliko je branitelj invalid s primjerice 30-postotnom invalidnoscu, onda mu se za taj iznos umanjuje cijena stana. Ostatak otplacuje tijekom trideset godina. Stanovi u Harambasicevoj koji su dodijeljeni hrvatskim vojnim invalidima su u dosta losem stanju, a morat ce ih otplacivati prakticno cijeli zivot. Za novac koji ce platiti za stanove u Harambasicevoj mogli su kupiti stanove na drugim, boljim lokacijama u gradu, koji su bitno bolje kvalitete - istaknuo je Ivo Loborec, koji se kao vijecnik u Skupstini Varazdinske zupanije posebno angazirao upravo na rjesavanju problema braniteljske populacije.

Izvor: Varazdinske novosti

KNIN – Ministar zdravstva Andro Vlahušić, otvorio je jučer u Kninu, u nazočnosti gradonačelnika Knina Vinka Marića i šibensko-kninskog župana Duje Staničića, obnovljeni Dom zdravlja, u čiju je adaptaciju i opremanje Ministarstvo uložilo 17 milijuna kuna. To je, inače, najveća investicija Ministarstva zdravstva u Šibensko-kninskoj županiji u ovoj godini, za koju je novac osiguran zajmom Razvojne banke Vijeća Europe. Novootvoreni kninski Dom zdravlja, najljepši je božićni dar Kninjanima, kazao je ministar Vlahušić.
U tom objektu primarne zdravstvene zaštite, uređeno je i opremljeno osam ordinacija opće medicine, sedam stomatoloških, hitna i patronažna služba te dječji dispanzer. Kninski Dom zdravlja, »pokrivat« će područje veće od 1000 četvornih kilometara s više od 20000 stanovnika, kazao je na svečanosti otvaranja, dr. Mile Klepo, ravnatelj Doma.
Ministar Vlahušić jučer je u Kninu najavio i skoro otvaranje ambulante u susjednom Kijevu, u čiju je obnovu Ministarstvo zdravstva uložilo 3 milijuna kuna. Vlahušić je napomenuo da je sada na novoj Vladi da završi sve započete projekte, primjerice onaj po kojemu bi do travnja sljedeće godine svi liječnici i medicinske sestre trebali imati računalo na radnom mjestu, za što je novac osiguran.

Zastarjela računala u SAD-u sadrže više od dvije milijarde kilograma plastike, 1,6 milijardi kilograma kadmija, 600 milijuna kilograma kroma i isto toliko olova

Početkom iduće godine u Hrvatskoj bi na snagu trebao stupiti novi zakon o otpadu u kojem će elektronički otpad biti svrstan pod opasan. Kako Hrvatska nema mogućnosti niti postrojenja za zbrinjavanje i obradu elektroničkog otpada te se izvozi u druge zemlje, novi zakon obvezat će proizvođače ili uvoznike elektroničke opreme da se sami pobrinu za isti, odnosno plaćat će za njegovo skupljanje.

Razlog je zašto se elektronički otpad svrstao u opasne što se sastoji od više od tisuću različih materijala te sadrži brojne štetne kemijske spojeve poput silicija, kadmija (matične ploče), arsena, olova (koristi se u monitorima radi zaštite od zračenja), žive, kroma (dekorativne svrhe), berilija, fosfora (katodne cijevi monitora) i plastike koji su opasni za zdravlje i veliki su onečistači.

Veliki problem elektroničkog otpada imaju razvijene zemlje kao Sjedinjene Države koje procjenjuju da će u sljedećih šest godina oko milijardu računalnih komponenti postati otpad te otprilike tri milijarde raznih uređaja kućne elektronike, uključujući 200 milijuna televizora. Zastarjela računala u SAD-u sadrže više od dvije milijarde kilograma plastike, 1,6 milijardi kilograma kadmija, 600 milijuna kilograma kroma i isto toliko olova te još zasad nepoznatu količinu žive i broma.

Neka su rješenja počele nuditi velike korporacije poput Hewlett-Packarda koji reciklira računala pretvarajući ih u plastičnu ambalažu i plemenite metale koji se tale i oblikuju u proizvode od bronce ili zlatne poluge. U kompaniji tvrde kako se tako svi troškovi uloženi u proces recikliranja podmiruju, no bez obzira na to čini se da je glavni problem što još kod mnogih proizvođača nije proradila svijest o problemu elektroničkog otpada. Jedini način da se to promijeni donošenje je strogih zakona pa tako, primjerice Kalifornija razmatra prijedlog zakona prema kojem bi proizvođači računala bili obvezni do 2005. organizirati recikliranje 50 posto, a do 2010. čak 90 posto svih odbačenih elektronskih uređaja.


Izvor: Vecernji List

Draga djeco!
Napišite i pošaljite svoje pismo svetom Nikoli. Slobodno mu recite koliko ste bili dobri i ove godine i kome ste sve pomagali. I, naravno, svoje skromne želje.
… jer priča nam kaže da je sv. Nikola živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor.
A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.
I zato, djeco, svakako navečer uoči blagdana očistite svoje cipelice ili čizmice ili čarape u obliku čizmice i obavezno ih stavite u prozor!

I svima vama koji nosite ime Nikola, Nikolina, Niko, Nina, Nikica čestitamo imendan!

A vi, dragi roditelji!
U danima oko blagdana Sv. Nikole porazgovarajte s djetetom o siromaštvu i bogatstvu, davanju i primanju, igrama, igračkama, nagradama i kaznama vašeg djetinjstva, naravno imajući u vidu njegovu dob i spoznajne mogućnosti. Možda još negdje čuvate svoje stare slike, igre, igračke… Podijelite ih s djetetom. Njemu će biti drago saznati da ste i vi nekad bili mali, a obiteljska prošlost dat će mu sigurnost pripadanja. Ispričajte priče o dobrim ljudima i dobrim djelima, a možete i zajedno pripremiti nešto što možete odnijeti u Caritas ili nekom drugom kome je potrebno, i tako djelom pokazati radosti davanja i milosrđa.
Vrijeme je da pripremite darove za blagdansko jutro Svetog Nikole. Ne zaboravite na zlatnu šibu. Ona simbolično pokazuje da kazna stiže uvijek kada pustimo zlu da se "razmaše", ali i da nam je uvijek stalo do djeteta takvog kakvo jest, čak i kada se loše ponaša. Darovi se za taj blagdan po skromnosti i jednostavnosti razlikuju od darova za Božić. Tradicionalno su to uglavnom razni slatkiši: bomboni, čokoladice, orasi u ljusci, neko voće (jabuka, naranča, smokva), olovke, šarene gumice ili neke druge sitnice koje će razveseliti malene.

Nedjeljka Balog, predsjednica Zajednice udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata

O stambenoj problematici, odnosno o problemu zbrinjavanja obitelji poginulih hrvatskih branitelja i stradalnika u Domovinskome ratu, razgovarali smo s gospođom Nedjeljkom Balog, predsjednicom Zajednice udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata.
- Pravo na stambeno zbrinjavanje imali su stradalnici Domovinskoga rata, članovi obitelji poginulih, zatočenih, nestalih i nasilno odvedenih te ratni vojni invalidi. Svi oni koji su se kandidirali za stambeno zbrinjavanje morali su podastrti određenu dokumentaciju koja vjerodostojno dokazuje da nisu adekvatno stambeno zbrinuti. U novome zakonu, koji je stupio na snagu u studenome 2001. godine, navedeno je da je jedan od osnovnih kriterija osobna ili obiteljska invalidnina. Najviše me boli što državne institucije nisu poštovale postojeće zakone. Dogodilo se tako da zbog nepoštovanja rokova jedan dio djece stradalnika rata nikad ne će ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje. Odgovorna ministarstva su već odavno trebala napraviti popise svih stradalnika koji imaju pravo na stambeno zbrinjavanje pa bi se prema tome popisu moglo znati tko je već ostvario svoja prava, a tko na to još čeka.
• Kako komentirate odluku (još neko vrijeme aktualnoga) ministra branitelja Ivice Pančića da na ulazu u Ministarstvo branitelja postavi računalo s popisom svih onih koji su ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje ili kredit?
- Čudi me kako se on usudio to učiniti kada znam da je naša udruga već u nekoliko navrata zahtijevala osnivanje stambenih komisija. Nisam sigurna u to što je ministar Pančić mislio postići postavljanjem toga računala jer se u njemu može samo provjeriti je li određena osoba riješila svoje stambeno pitanje. Računalo na ulazu u Ministarstvo hrvatskih branitelja služi samo kako bi pojedinac saznao je li netko ostvario pravo na stan ili kredit. Da je ministar Pančić htio postići autentičnost ili vjerodostojnost, onda je na tom popisu trebao objaviti sve podatke.

Izvor: FOKUS

Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Tvrđava Knin otvorila je u svojim prostorijama u Krešimirovoj ulici Internet radionicu i predstavila svoju osvježenu web stranicu. Predsjednik udruge Mladen Milošević kazao je da udruga broji 148 članova, te da sa svojom Internet radionicom misle vrlo ozbiljno.
– Na ovaj način branitelji liječeni od PTSP-a žele se resocijalizirati i krenuti u jedan normalan tok života. Nadamo se da će ova radionica i mnogi drugi slični projekti udruge Tvrđava Knin tome pridonijeti – kazao je Milošević. Potporu braniteljima, kojima je Grad dodijelio prostor, iskazao je dogradonačelnik Milivoj Marić. On je kazao da branitelji liječeni od PTSP-a mogu uvijek naći pomoć u gradskoj upravi, te pohvalio projekt Internet radionice.
– Ova će radionica pomoći ljudima da neprekidno budu okupirani nečim, a to je najbolje liječenje – istaknuo je Marić. Kninski gvardijan fra Petar Klarić nakon blagoslova nove Internet radionice kazao je da je ovo prilika da se ljudi u svijetu putem Interneta bolje upoznaju s radom ove udruge, a isto tako i sa životom u Kninu. On je kazao da se udruga angažirala oko pokretanja web stranice kninskog samostana sv. Ante. Autor web stranice kninske udruge, koji je zajedno s Miloševićem pokretač projekta Internet radionice, Ante Arbanas predstavio je program informatičke edukacije udruge Tvrđava Knin, koji će biti otvoren za sve građane.

Izvor: Slobodna Dalmacija.